Marko Vukosavović sinoć u Baru...
Kapitalno publicističko djelo „The Finest Sons and Daughters“ („Najsvjetliji sinovi i kćeri“), dvotomna studija Marka Vukosavovića o crnogorskom antifašističkom pokretu u Drugom svjetskom ratu, predstavljeno je u okviru bARS segmenta 39. festivala „Barski ljetopis“. Riječ je o prvom programu u istoriji bARSa posvećenom jednoj istorijskoj studiji, ali i prvom predstavljanju autora iz Bara čiji je naučni i profesionalni rad prepoznat na međunarodnom nivou. Sa Vukosavovićem je, u prisustvu brojnih posjetilaca na platou Doma kulture, razgovarao selektor bARSa Željko Milović.
Iako već godinama živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, Vukosavović je neraskidivo vezan za Crnu Goru, Crmnicu i Bar. Ugledni ekonomista, istoričar i filantrop, godinama je istraživao arhivsku građu u najznačajnijim svjetskim arhivima, a značajan dio knjige zasnovan je i na ratnom dnevniku njegovog oca Raška Vukosavovića, komandanta Vira i Crmnice, prve oslobođene teritorije u okupiranoj Evropi jula 1941. godine.
Dvotomna studija, objavljena na engleskom jeziku, predstavlja pokušaj da se međunarodnoj naučnoj javnosti ponudi dokumentovan i objektivan pogled na crnogorski antifašistički pokret. Autor donosi brojne do sada malo poznate činjenice, vojnu dokumentaciju, političke analize i svjedočanstva koja osvjetljavaju jedan od najznačajnijih perioda crnogorske istorije.
Prva knjiga, „Resistance“ („Otpor“), obrađuje period od Trinaestojulskog ustanka do odlaska partizana u Bosnu 1942. godine, ne izbjegavajući ni složene teme građanskog rata, unutrašnjih podjela, grešaka i zločina svih zaraćenih strana, kao ni stradanja civila. Drugi tom, „Glorious Brigade“ („Slavna brigada“), prati ratni put Četvrte crnogorske proleterske brigade od njenog formiranja do kraja 1943. godine.
Naslov je iz riječi njegovog oca, koji je učesnike ustanka nazivao „najsvjetlijim sinovima i kćerima“, dok je prvobitna ideja bila da djelo nosi naziv „S druge strane srušenog mosta“, kao simbol Neretve, ali i raspada nekadašnje Jugoslavije.
Nestajanje živog sjećanja na Drugi svjetski rat, gotovo potpuno odsustvo literature o jugoslovenskim i crnogorskim partizanima u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i potreba da se odgovori na savremene pokušaje revizije istorije, glavni su motivi nastanka ove studije. Autor je tokom višegodišnjeg istraživanja prikupio veliki broj svjedočanstava učesnika Trinaestojulskog ustanka i Drugog svjetskog rata, a posebnu pažnju posvetio je svakodnevnom životu stanovništva, ulozi žena u partizanskom pokretu i dokumentima pronađenim u stranim arhivima, koji pružaju dragocjene detalje o životu u ratnim okolnostima.
Nakon promocije, Vukosavović je kazao da je interesovanje za istoriju duboko ukorijenjeno u crnogorskom identitetu.
„Kod svakog Crnogorca postoji interesovanje za istoriju jer je ona dio naše tradicije i DNK koda sa kojim smo odrasli. Pisanje ovih knjiga za mene je povratak sopstvenim korijenima i pokušaj da sačuvamo istinu o vremenu koje ne smije pasti u zaborav Razumjeti istoriju jeste ono što nas čini Crnogorcima“, rekao je on, dodajući da je objavljivanje knjige na engleskom jeziku bilo prirodan izbor, budući da je najveći dio arhivske građe upravo na tom jeziku.
„Najveći dio istraživanja odvija se na engleskom jeziku, a najzahtjevniji dio posla bio je prevesti brojne stare crnogorske izraze i lokalizme koji se danas više ne koriste. Tek tada shvatite koliko se naš jezik promijenio za posljednjih 85 godina“, kazao je Vukosavović.
Posebno je govorio o vrijednosti porodične arhive svog oca, ističući da je upravo ona omogućila nova saznanja o događajima iz prvih mjeseci ustanka. Naglasio je da je imao pristup informacijama koje niko drugi nije imao.
„S jedne strane imate arhive, s druge strane imate svjedočanstva koja su, u stvari, ono što ljudi ne shvataju a to je da je većina istorije Drugog svjetskog rata, čak i spomenika, rađena između 1965. i 1975. godine. Pošto je većina dokumentacije iz prve i druge faze Drugog svjetskog rata bila uništena, Vojni institut pokušava da rekonstruiše događaje. Moj otac učestvuje u tom pokušaju rekonstrukcije i zna se, recimo, da se većina dokumenata iz ustanka u Crnoj Gori krila u Gluhom Dolu, ali osoba koja ih je sakrila je poginula, i oni nikad nisu nađeni. Ono što sam ja našao posle smrti mojeg oca jeste puno pisanih dokumenata sačinjenih dok je on radio sa Vojnim institutom, koji sadrže čak i komentare na zvanične podatke o nekim događajima u tadašnjoj Jugoslaviji“, pojašnjava Vukosavović.
Govoreći o prijemu knjige u inostranstvu, istakao je da interesovanje američke akademske zajednice za jugoslovenski partizanski pokret posljednjih godina raste.
„Interesovanje u svijetu o partizanskom pokretu je sve veće iz razloga što danas postoji sličnost sa onim vremenom 1930, pojavljivanjem fašističkog pokreta i nekih oblika netolerancije u društvu. Moja poruka mladima, i potomcima i onima koji nisu potomci partizanskog pokreta, jeste da istražuju istinu, a istina će ih dovesti do toga da shvate da je priključiti se partizanskom pokretu značilo žrtvovanje za svoju porodicu, za društvo i za svoju zemlju, dok je pristupanje kolaboracijskim jedinicama značilo saradnju sa neprijateljima i podršku fašizmu.
Vukosavović nije krio zadovoljstvo što je upravo u rodnom Baru predstavio svoje djelo.
„Velika mi je čast što sam dio jednog od najznačajnijih festivala u Crnoj Gori. ’Barski ljetopis’ treba da nastavi da raste i da Bar još snažnije afirmiše kao kulturni i intelektualni centar države. Kao dječak sam prisustvovao nekim programima u okviru ’Ljetopisa’ i drago mi je što sam, uprkos brojnim obavezama, uspio da izdvojim vrijeme da budem ovdje“, rekao je Vukosavović.
Željko Milović je podsjetio na impozantnu profesionalnu biografiju Marka Vukosavovića, svjetskog stručnjaka za finansijski i strateški razvoj.
„Diplomirao je na ekonomskom fakultetu u Beogradu, u Pensilvaniji završio Master of business administration iz međunarodnog poslovanja, bio je dio tima koji je uspješno izveo mnoge kompanije na najpoznatije berze, sada Vol strita. Trenutno je finansijski direktor Akademije za menadžment u Njujorku, suosnivač Crnogorske akademije za menadžment. Glavni je finansijski analitičar za Geneva Global, kompaniju koja pomaže fondacijama, organizacijama i pojedincima da postignu društvene promjene kroz filantropiju. Učestvovao je u finansiranju više stotina organizacija po čitavom svijetu. Predsjednik je Upravnog odbora za ’Hope for Ukraine’, predsjednik Upravnog odbora za Fondaciju Urban Mosaic, koja pomaže urbanim sirotinjskim favelama u Meksiko sitiju“. U medijima se, prema riječima Milovića, pominje kao finansijski mag sa Vol Strita, naročito kao stručnjak za revitalizaciju i spas propalih kompanija.
Program je otvoren stihovima poeme Izeta Sarajlića „Mala, velika moja…“, koje je govorila Elena Tomanović, a publika je imala priliku da čuje i pjesmu „Crveni makovi“, koju je otpjevala uz gitarsku pratnju Veljka Ivanovića.
