Umiranje kulture

 labud lonac

“Kam bek, beljavu!”
(naziv jedne priče iz knjige Priče oko Rumije)

Piše: Labud N. Lončar 

Po prirodnim zakonima sve što se rodi jednog će dana umrijeti ili - ovaj život niko još nije preživio pa nećemo ni mi. Umiranj je sasvim prirodan proces ali nas uvijek zaboli kada čujemo da je umro neko koga volimo ili poštujemo.
U zadnje vrijeme umrla su nam dva veoma važna člana u književnom svijetu a koji su bili dio kulturnog života Bara, a i šire. Veliki je problem a i obaveza barem nas koji se bavimo kulturnimm stvaralaštvom odužiti im se. Pogotovu kad vam drugi „veže" ruke po tom pitanju.

*
Ovih dana umro je Ranko R. Radović. U svijetu čuveni pjesnik soneta i sonetnih vijenaca. Najnagrađivaniji i najprevođeniji pjesmik na našim prostorima. Pjesnik koji je pomogao mnoge pjesnike na početku karijere a i kasnije. Zadnjih dvadesetak godina svog života živio je i radio u Kanadi a isto toliko godina bio je i stanovnik Bara. Imao je stan u Baru. I sva ljeto i jeseni provodio je u Baru. Imao je nekoliko književnih večeri u Dvorcu kralja Nikole i u Zagrađu. Zbog njegovih zasluga Nekazano ga je proglasilo svojim počasnim članom i dalo mu priznanje da otvori Park pjesnika. Onaj park koji sadašnja vlast ne priznaje. A on postoji i postojat će.

*
Ranko Vujačić - Pristanjanin, književnik koji je objavio sedam knjiga a od tih sedam šest su o Baru i baranima. O Pristanu. Napisao je i roman kojim je barski kraj, Crmnicu i školstvo u Crnoj Gori ovjekovječio. Taj roman je i promovisan na Barskom ljetopisu. Ranko nas je napustio prije skoro četrdeset dana i ispraćen je od strane porodice, rodbine i prijatelja na dostojanstven način. Bio je poznati i cijenjeni društveni radnik, omiljen kod svojih kolega. Principijelan. Tačan. U njegovoj zadnje napisanoj knjizi “Priče oko Rumije” na posebno zanimljiv način a ja nih rekao najbolji koji do sada znam opisao je mnoge Barane, njihove pretke pa i pretke onih koji nijesu ni znali da je napisao tu knjigu. A trebali su da znaju! Ili govore da sve znaju. Na našu žalost a i na žalost književne zajednice promocija te knjige nije održana. Pokušali smo da mu odamo dužnu poštu na način što bi održali omaž njegovom stvaralaštvu a na kojem bi održali promociju te “Barske” knjige i na kojoj bi njegovi prijatelji i rodbina evocirali uspomene na njega i njegov rad. Da ne spominjemo činjenicu da bi mu se i grad o kom je toliko pisao odužio na taj način. Njemu i njegovoj porodici. Na našu veliku žalost, i na žalost književne zajednice, porodice Vujačić i njihovih prijatelja, od onih koji su trebali da nam odobre korišćenje sale u Dvorcu kralja Nikole nijesmo imali razumijevanje te nam nijesu odobrili korišćenje sale i ako na programu Barskog ljetopisa tog dana, i prethodnog, nema nikakvih dešavanja i aktivnosti. Mi iz udruženja Nekazano ipak ćemo naći način da održimo omaž ovom književniku i a prije sveg agrađaninu Bara, starom Pristanjaninu. Pristan mu je bio i ostao u srcu. I njemu je posvetio jedan svoj roman. A svi oni koji se zaklinju da sve rade na širenju kulture u gradu Baru treba da se zamisle i pitaju je li kultura ili politika ono čine se bave. Ili bi bar trebalo. Ako zaboravimo one koji su pisali o nama koga ćemo pamtiti? Jer, ipak smo svi smrtni zar ne?

*
Dva Ranka su nas ostavila ostavljajući nam trag u vremenu koji neće moći izbrisati oni koji pokušavaju da kulturu zamijene politikom i njihova imena će ostati da svijetle na nebu iznad Rumije vječno a nečija imena će ostati u ne baš svijetlim uspomenama u svijetu kulture. Ili politike. Nije svejedno već je sve isto.

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

reklama

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar